Mentalno zdravlje možda trebate prestati tražiti kroz samoanalizu, već ga upijajte iz Božje ljekarne.
22. studenog 1976. Clyde Kilby, koji je sada u Kristovu naručju, održao je nezaboravno predavanje. Te sam večeri otišao na njegovo predavanje jer sam bio njegov fan.
Kilby je bio moj profesor Engleske književnosti na fakultetu Wheaton. Profesor mi je otvorio oči da vidim život bolje i više negoli sam mislio kako je to moguće. Kakav li je pogled na život samo imao! Bio je poput svojeg junaka C. S. Lewisa.
Kada biste ga slušali kako govori o drvetu koje je vidio kada je išao jutros na posao, zapitali biste se kako ste mogli biti čitav svoj život toliko slijepi za stvari oko sebe. Od tih dana provedenih na predavanjima profesora Kilbyja Psalam 19,1 je imao središnju ulogu u mojem životu: «Nebesa slavu Božju kazuju.»
Te večeri na predavanju Dr. Kilby je bio pastoralnog srca i pjesničkog oka. Preklinjao nas je da prestanemo tražiti mentalno zdravlje kroz samo-analizu, već da upijamo Božju ljekarnu u prirodi. On nije bio naivan, vrlo dobro je znao za grijeh. Znao je za potrebu otkupljenja po Kristu. Međutim, također je govorio kako nam je Krist darovao i nove oči zajedno s novim srcem.
VIDI OVO: 7 grešaka roditelja koje negativno utječu na mentalno zdravlje djeteta
Preklinjao nas je da prestanemo biti ravnodušnima prema čudima svakodnevnih, običnih stvari. To predavanje, 1976. završio je s popisom odluka koje nudim sada i vama kao znak sjećanja na svojeg profesora, a vama na radost.
1. Najmanje jednom dnevno ću pogledati prema nebu i prisjetiti se da se ja, svjesnost sa savješću, nalazim na planetu koji putuje kroz svemir na kojem se nalaze prekrasne i tajanstvene stvari iznad i posvuda oko mene.
2. Umjesto uobičajene ideje o beskrajnim evolucijskim promjenama kojima ne možemo niti nadodati niti oduzeti, pretpostavit ću da svemirom upravlja Inteligencija i koji, kako je Aristotel rekao o Grčkoj drami, zahtijeva početak, sredinu i kraj. Smatram kako će me to spasiti od cinizma koji je izrazio Bertrand Russell prije svoje smrti, «Tama je posvuda, a kada umrem tama će obuzeti i mene. Nema sjaja niti prostranosti igdje, već samo trivijalnost na tren, a potom ništavilo.»
3. Neću si dozvoliti vjerovati laži kako je ovaj dan, ili bilo koji drugi dan, samo još jedan skup dvosmislenih, sporih 24 sata, već je jedinstven događaj prepun, ukoliko to želim, potencijala. Neću biti toliko bedast i smatrati da su nevolje i boli uvijek zlo koje okružuje moje postojanje, već su poput ljestvi kojima ću se popeti do moralne i duhovne zrelosti.
VIDI OVO: 4 ohrabrujuće istine za kršćane s mentalnim bolestima
4. Neću svoj život pretvoriti u tanku, ravnu liniju preferirajući apstrakciju umjesto stvarnosti. Biti ću sasvim svjestan što činim kad budem morao skrenuti u apstrakciju, što ću, dakako, morati često činiti.
5. Neću umanjivati svoju jedinstvenost zavideći drugima. Prestat ću se okretati u sebe pokušavajući otkriti kojoj psihološkoj ili društvenoj kategoriji pripadam. Uglavnom ću zaboraviti na sebe i raditi svoj posao.
6. Otvorit ću svoje oči i uši. Jednom dnevno ću jednostavno gledati u drvo, cvijet, oblak ili osobu. Neću se zapitkivati zašto te stvari ili osoba jesu, već ću jednostavno uživati u tome da jesu. S radošću ću im dozvoliti misterij onoga što Lewis naziva njihovog «božanstvenog, magičnog, strašnog i ekstatičnog» postojanja.
7. Ponekad ću se osvrnuti na pogled na svijet koji sam imao kao dijete i pokušati, barem na kratko, biti, kako Lewis Carroll piše: «dijete čista i nezamagljena čela i sanjivih očiju punih čuđenja».
8. Slijedit ću Darwinov savjet i često se vraćati maštovitim stvarima kao što je dobra literatura i dobra glazba, po mogućnosti, kako Lewis predlaže, staroj knjizi i bezvremenskoj glazbi.
VIDI OVO: 10 znakova psihičke preopterećenosti
9. Neću dozvoliti zloj užurbanosti ovoga stoljeća da uzurpira svu moju energiju, već ću, kako Charles Williams predlaže «ispuniti trenutak kao trenutak». Truditi ću se živjeti dobro sada, jer jedino vrijeme koje za mene postoji je sada.
10. Čak i ako ispadne da sam u krivu, svoj život stavljam na pretpostavku kako ovaj svijet nije idiotski, niti njime upravlja odsutni gazda, već da se baš danas dodaje novi potez kistom na kozmičko platno, potez koji ću s radošću razumjeti u pravo vrijeme kao potez koji je načinio arhitekt koji sebe naziva Alfa i Omega.
Autor: John Piper: Prijevod: Danijela Vidaković; Izvor: DesiringGod.org
