Ako si Božje dijete, jedna od najvažnijih stvari u tvom životu jest Božja disciplina. Ovo je nešto što svi mi doživljavamo, neki su kroz to prolazili više puta, dok neki kroz to prolaze trenutno.
Što je Božja disciplina? To su mjere koje Bog poduzima u našem životu kako bi nas učinio boljim ljudima, boljim kršćanima i sličnijima sebi; kako bi nam omogućio da imamo udjela u Njegovoj svetosti i opremio nas za viši cilj. Kada u našim životima ne bi bilo Božje discipline, tada bismo bili okrenuti sami sebi, svojim željama i ambicijama, umjesto višem cilju koji Bog ima za nas. Je li moguće biti kršćanin, a da u našem životu nema uopće ove discipline? Ne! Zašto? Jer bi to značilo da uopće nismo kršćani. Vidjet ćemo i zašto. Tekst koji će nam pomoći u proučavanju ove teme jest tekst iz poslanice Hebrejima 12,1-13:
„Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret (teret, težinu, smetnju, breme…) i grijeh koji nas sputava te postojano trčimo u boj koji je pred nama. Upirimo pogled (okrenemo oči sa drugih stvari i fokusiramo ih na nešto) u začetnika (onoga koji uzima vodstvo u nečemu, i na taj način daje primjer, pionir) i dovršitelja vjere (onoga koji je u svojoj ličnosti uzdigao vjeru do svoje perfekcije, i na taj način nam dao savršeni primjer vjere), Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu (za njega ta sramota nije ništa značila), te sjede zdesna prijestolju Božjemu. Ta promislite o onomu koji od grješnikâ podnese takvo protivljenje protiv sebe da ne klonete malaksajući dušama svojim. Još se do krvi ne oduprijeste boreći se protiv grijeha. I zaboravili ste opomenu koju vam kao sinovima govori: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje (za riječ Stega koristi se grčka riječ Paideia, a znači: instrukcije koje imaju za cilj povećanje vrlina, disciplinska kazna, cjelokupno obučavanje i obrazovanje djece koji su povezani s njegovanjem uma i morala, i u ove svrhe koristi ponekad naredbe i opomene, ponekad ukor i kaznu; također uključuje i obuku i brigu o tijelu) i ne kloni kad te on kori. Jer koga Gospod ljubi, toga i kažnjava; i šiba svakog sina kojeg prihvaća. Ako stege podnosite, Bog s vama kao sa sinovima postupa. Ta ima li koji sin kojega otac ne kažnjava? Ako li ste bez stege, koje su svi dionici, onda ste nezakončad, a ne sinovi.“ (Heb 12,1-8 VB)
VIDI OVO: Kako postajemo Božja djeca?
Kako nas Bog disciplinira?
Iz primjera velikih Božjih ljudi možemo vidjeti načine na koje Bog disciplinira:
1. Iz egipatske palače u kojoj je živio raskošno, Mojsije je otišao u midjansku zemlju gdje je postao pastir. Tamo je živio kod svog tasta i čuvao njegovo stado. Mogao je biti vladar, no postao je pastir; mogao je živjeti u palači, no otišao je živjeti kod tasta; mogao je oženiti bilo koju ženu, no oženio je ženu koju mu je dao Jitro.
Kroz ova iskustva Bog je iz Mojsijevog srca izvukao tri velike stvari koje muče sve nas, a to su požuda tijela, požuda očiju i oholost života. Kroz ovu Božju disciplinu, Mojsije je postao krotak i ponizan čovjek kojeg je Bog mogao koristiti da izbavi izraelski narod.
2. David je bio proslavljeni ratnik kojeg je obožavao cijeli Izrael, ali je morao bježati od Šaula. Dugo godina je bježao i sakrivao se, i to je od njega izgradilo molitvenog čovjeka, čije psalme i danas proučavamo. Kroz Božju disciplinu David je postao čovjek krotkog i poniznog srca koji je mogao voditi Božji narod. Kada je David zgriješio i počinio blud s Bat-Šebom, i kada je namjestio ubojstvo njezinog muža Urije Hetita, Bog ga je kaznio smrću sina i kaosom koji je nastao u njegovoj obitelji. Kada je jednom prilikom odlučio prebrojiti koliku ima vojsku, Bog ga je zbog toga kaznio. Kroz ova iskustva Bog je iz Davidovog srca izvukao požudu tijela, požudu očiju i oholost života.
3. Isus Krist – Iako je bio Sin, naučio se poslušnosti iz onoga što je naučio.
„Zatim, naše smo tjelesne očeve imali kao odgojitelje i poštivali ih. Nećemo li se mnogo više podređivati Ocu duhova pa živjeti? Ta oni su nas nešto malo dana — po svom nahođenju — odgajali, a On nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti (postavljeni za partnera). A nijedno se, doduše, sadašnje odgajanje ne čini da je radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, i poravnite staze nogama svojim, da se hromo ne iščaši, već da se radije iscijeli.“ (Heb 12,9-13 VB)
Iako nas je Bog spasio i očistio, ipak u nama i dalje postoje ostaci starog čovjeka. Bog to želi izvući iz nas, i to upravo čini kroz disciplinu. Iako nas je izvukao iz Egipta, sada želi Egipat izvući iz nas. Vjerujem u djelovanje Sotone i njegovih demona u životima vjernika, ali također vjerujem i u one ostatke naše stare prirode koji nas tjeraju na grijeh. Bog se želi pozabaviti s onim što je u nama. Postoji šansa da ne razumijemo da nas Bog disciplinira, da to odbijemo i odbacimo. Tada postoji opasnost da ćemo ostati na istom duhovnom nivou, naša vjera neće moći napredovati i nećemo moći razumjeti Božju volju za naš život. Kroz tu stegu, ukor ili kaznu Bog će željeti iz nas iščupati sve ostatke stare prirode, ukloniti iz nas požudu tijela, požudu očiju i oholost života, ali ako to odbijemo onda ćemo ove stvari zadržati u nama. I dalje ćemo biti kršćani, ali nespremni za velike stvari koje Bog ima za nas.
Prepoznajete li Božje discipliniranje u vašem životu? To može biti bolest ili problem financija ili strog šef na radnom mjestu itd. Bog nas na razne načine odgaja stegom, nekad nas ukorava ili kažnjava zbog našeg grijeha i neposlušnosti, ali sve u cilju našeg dobra, kako bismo imali udjela u njegovoj svetosti i kako bismo osjetili plodove mira i pravednosti u našem životu.
Autor: Zoran Tornjanski
