„20 sati kasnije bila je mrtva“: Liječnici su poslali kući 5-godišnju djevojčicu s dijagnozom crijevne viroze, no majka ne dopušta da njezina smrt bude uzaludna

„Tko bi znao da 5-godišnja djevojčica može dotaknuti tako puno ljudi, spojiti zajednicu i napuniti crkvu za pogreb? Izgleda da je Bog znao.

Scarlett je bila stidljiva i nježna. Njezino je tijelo zahtijevalo da ju se vodi kroz život te su se svi prema njoj ponašali vrlo majčinski. Lako je bilo zavoljeti ju, bila je tiha, malo je mucala, a njezino lice i osmijeh su zračili vedrinom. Bila je moje sunce, a tako sam ju i zvala.

Mnogo mi je ljudi pričalo o iskustvima koje su imali s njom. O trenutku kada bi ih uzela za ruku. Njezini prijatelji bi ju htjeli uzeti za ruku i pomoći joj, ali se ona često stidjela. Samo kada je nekome jako vjerovala ona bi posegnula za njihovom rukom. Ljudi su mi rekli da su tada prvi put osjetili njezino svjetlo. Ona je svijetlila. Ona se razvedrila za svakoga, pogotovo za njezine posebne ljude, one koji su joj bili u srcu. Kad god vidite njezinu sliku, jasno je o kojem svjetlu pričam. Nije to svjetlo samo u njezinim očima ili pogledu, ono je na cijelim njezinom licu. I ona je, kao i drugi 5-godišnjaci, imala svojih lošijih trenutaka. Kada bi se ljutila na nas, ispupčila bi usne i naborala nos. S toliko svjetla u tako malenoj djevojčici, njezina se smrt činila još mračnijom.

Bili smo u Disney Springsu i slavili njezin rođendan. Dobila je kostim princeze te je taj dan i BILA princeza Ariel. Nismo imali pojma da vježba kako bi bila princeza Ariel u nebu, samo nekoliko dana poslije, da vlada pod Isusom Kristom, Kraljem Kraljeva.

Narednu smo večer došli kući te je ona malo povratila i dobila vrućicu. Drugi sam ju dan odvela liječnicu. Bila je tako slaba da sam ju morala nositi. Poslali su nas kući sa nekim lijekom te nam je rečeno da je pokupila crijevnu virozu – 20 sati kasnije bila je mrtva. Pozvala sam hitnu kada sam uvidjela da nešto nije u redu. Umrla je u vozilu hitne pomoći na putu u bolnici. Na svu sreću, bila sam s njom u tom trenutku.

U bolnici su se trudili sat vremena… možda više, možda manje. Pokušavali su ju oživjeti, ali bezuspješno. Srce joj više nije kucalo. Sjećam se da su mi liječnici rekli da su pokušali sve što su mogli, no da nisu mogli ponovno pokrenuti njezino srce. Morala sam odlučiti hoće li nastaviti ili, kako su predložili ‘pustiti ju’. Najteža riječ koju sam ikada izgovorila bila je ‘da’. Dok su zaustavljali masažu srce, a aparati su stali ja sam pjevala: ‘TI si moje sunce, moje jedino sunce koje me razveseljavaš kada je nebo oblačno, nikada nećeš znati koliko te volim, molim vas ne uzimajte mi moje sunce.’ U tom sam trenu odbila dopustiti njezinom svjetlu da se ugasi. Morala sam pronaći način da održim to svjetlo, čak i ako je značilo da ću ga morati nositi sa sobom do kraja života.

Ostatak tog dana smo prenosili vijest o njezinoj smrti članovima obitelji. Svi su bili zaprepašteni, našu su se pastori došli moliti s nama. Proveli smo oko 10 sati s njezinim beživotnim, ali i dalje predivnim tijelom, na odjelu hitne pomoći, pokušavajući zapamtiti svaki detalj na njoj i posljednji ju put zagrliti. Počešljala sam kosu iz njezinih očiju kako je ona često meni radila te sam ju okupala kako sam to učinila već stotinu puta. Znala sam da je u raju s Isusom, no to je bilo potvrđeno kada mi je osoba izvan države, koja se molila, potvrdila da je imala viziju moje kćeri kako pleše na zlatnim ulicama Raja, prije nego je itko znao da je preminula, no očigledno nakon što je prešla u raj.

U tim satima dok sam ju držala, dobila sam ideju kako da njezino svjetlo nastavi gorjeti iako je njezin duh u raju. Učinit ću nešto što je voljela. Upotrijebit ću njezino svjetlo da usrećim druge. Potrudit ću se da njezino svjetlo obasja druge ljude! Što je ona voljela? Voljela je brati i donositi mi cvijeće, jer je znala da me to usrećuje i da mi se srce veseli. Cvijeće je predivan poklon jer šalje poruku ljubavi. Ne mogu trajati zauvijek, nego su znak ljepote i ljubavi. To ću napraviti. Kupit ću stotine cvjetova svakog tjedna, i nasumično ću ih kao mali znak pažnje dijeliti strancima, ili ljudima kojima treba malo svjetla. Sa sobom ću nositi torbu s cvijećem, gdje god da idem, i dijelit ću ljupko cvijeće kako bih vidjela Scarlett koja će njihovo lice ozariti osmjehom. Gradove ću zatrpati cvijećem i stvorit ću lance osmjeha koji će biti povezani preko oceana.

U njezino ima napravili smo udrugu Scarlett’s Sunshine (Scarlettino Svjetlo). GoFundMe stranica je pomogla da se ovaj san ostvari, ali potrebno nam je još donacija. Ako mi ponestane donacija, jednom tjedno ćete me pronaći u lokalnoj trgovini kako kupujem buket kojeg ću pokloniti u njezino ime, samo da ponovno vidim njezino svjetlo. Misiju sam već započela i dijelim cvijeće, a na dnevnoj i tjednoj bazi primam emailove od ljudi koji kažu kako im je taj jednostavan cvijet uljepšao dan, i da im je baš u tom trenutku to bio poticaj kroz teška vremena.

Koliko je VELIK naš Bog! Dao mi je anđela na zemlji na 5 godina. MENE je odabrao da joj budem mama. Dobila sam ‘Volim te mama’ nebrojeno puta, i tisuće zagrljaja i poljubaca od anđela. Tako sam blagoslovljena i sretna što sam upoznala njezino srce i znam da je život bogato iskusila i voljela. Dala je svu ljubav koju je imala. Iako me ove misli tješe, i dalje prolazim užasnu bol. Znam što sam izgubila i što je svijet izgubio, i osjećaj je užasan.

Prvi tjedan nakon njezine smrti, nisam mogla gutati hranu i samo sam povraćala. Žalovanje je put kojeg nisam odabrala i kojeg nerado hodam, i nikome ne želim gubitak djeteta. Mjesec sam dana bila u dubokoj depresiji i tješila sam se bocama vina. To je dovelo do ozbiljne depresije i dvodnevnog boravka na psihijatriji radi triježnjenja. Ono što me motivira svakog dana je Scarlettina ostavština, Scarlettina svjetlost, i sve što radim kako bih proširila njezinu svjetlost i vidjela ju na licima drugih ljudi.

Foto: Hannah Sanchez Photography

Kako je umrla? To je i dalje zagonetka. I dalje čekamo rezultate obdukcije, ali znaju da je infekcija. Ne znamo kako ju je dobila ili zašto se toliko brzo raširilo. Imamo mnoga pitanja, a neke odgovore nikada nećemo dobiti.

Jedno sam sigurna, a to je da je Scarlett Middleton bila jako voljena, i da je zauzvrat davala iskrenu ljubav. Izreka je istinita: ‘Najveća tajna koju možeš naučiti je da ljubiš, i da te ljube’. Scarlett ovo nije samo naučila, ona je to poučavala.“

NAJNOVIJE

NE PROPUSTITE!