Kada je Michael J. Fox obznanio da se bori s Parkinsonovom bolesti 1998. godine, bila je to jedna od najtežih stvari koje je morao učiniti.
Nakon što je godinama pokušao obuzdati svoje osjećaje tuge i gubitka konzumacijom alkohola, shvatio je da je vrijeme da krene drugim putem.
Sada je Michael jedan od najvećih odvjetnika za Parkinsonovu bolest te provodi sve svoje vrijeme financirajući istraživanje za pronalaženje lijeka. Unatoč pažnji, ljubavi i poštovanju koje je Michael pokazao prema ljudima koji se bore s tom bolesti, nismo imali pravih informacija o njegovu stvarnom stanju.
No sada Michael javno progovara o stanju svoje bolesti i o svojim osjećajima.
Nakon što je objavio da je bolestan, sve je postalo drugačije. Rekao je da su ljudi počeli projicirati svoje strahove o toj bolesti na njega.
Prema Michaelu, ta bi predviđanja promijenila način na koji se on fizički osjećao:
„Nakon što sam javno obznanio da imam Parkinsonovu bolest 1998., počeo sam shvaćati da mi ona daje dvije stvari s kojima se moram boriti. Borim se s tom bolešću, ali se borim i s načinom na koji ljudi tu bolest percipiraju.
Bilo mi je lako prepustiti se načinu na koji ljudi gledaju u moje oči i vide svoje vlastite strahove kako ih gledaju natrag. Govorio bih im da sam dobro – jer sam i bio.
Nakon nekog vremena je postalo smiješno promatrati kako se ja zapravo osjećam i što ljudi misle da ja osjećam.“
Umjesto da se prepustio strahovima drugih osoba i da je dopustio da ga drugi ljudi poguraju prema dolje, Michael je odlučio učiniti nešto fantastično. Otvorio je Michael J. Fox organizaciju koja je pomagala osobama s Parkinsonovom bolesti.
Sada je ta organizacija prijeko potrebna za one koji se pate, trebaju financijsku podršku, žele postati dio te borbe ili samo žele razgovarati s drugom osobom koja ima tu bolest.
U godinama nakon njegove dijagnoze, mnoštvo ga je ljudi kontaktiralo. Prijatelji su mu željeli dobro, obitelj ga je željela utopiti u ljubavi, a fanovi su mu željeli iskazati podršku.
Iako je svaki taj divni trenutak Michaelu mnogo značio, jedan ga je poziv od poznate osobe s tom bolesti zaista inspirirao:
„Muhammad Ali me je nazvao. I svojim mi je posebnim glasom rekao: ‘Aahhhh… Michaele, sada kada si i ti tu, sigurno ćemo pobijediti.’ Što sam mogao reći na to.
Sjedio sam i slušao Muhammada Alija, tog velikog čovjeka – gotovo sam otvoreno počeo plakati.“
Ako je Muhammad Ali vjerovao u njegovu snagu, onda je i on sam trebao vjerovati u sebe. Nije bilo mjesta za nesigurnost ili sumnju kada je mnogo ljudi ovisilo o njemu – a on je odlučio biti njihov glas i pomoći im.
Michael je objasnio kako je osnivanje organizacije duboko utjecalo na njega i na njegov život.
„Nešto se smiješno dogodilo. Javili su mi se liječnici. I ja sam se njima javio. Što je još važnije, cijela Parkinson zajednica mi se obratila te sam se odmah počeo osjećati bolje, bio sam osnažen jer sam znao da postoje ljudi koji razumiju kroz što prolazim. Ujedno sam bio osnažen jer su se liječnici, specijalisti i istraživači počeli okupljati i raspravljati.“
Do danas je Michael J. Fox organizacija skupila preko 700 milijuna dolara za istraživanje Parkinsonove bolesti. No kada je riječ o njegovu zdravlju, Michael je rekao da mu ide dobro – ne savršeno.
„Simptomi koji se na meni vide možda odvlače pažnju, ali nisam u bolovima. Jedina bol koju osjećam jest u stopalima koja se ponekad počnu snažno grčiti kada spavam – zbog toga pokraj kreveta držim vrlo tvrd par cipela.“
Iako nema lijeka za tu bolest, Michaelovi su liječnici pronašli kombinaciju lijekova koja mu jako pomaže. Još se uvijek osjeća bolje nego prije deset godina te nastavlja aktivno raditi u filmskoj industriji.
Možemo se samo nadati da se Michaelovo zdrave još poboljša te da može nastaviti raditi stvari koje voli.
U priloženom videu možete čuti više o njegovoj borbi s Parkinsonovom bolesti. Želimo mu sve najbolje.
