Kad sumnjamo u snagu molitve, gubimo je. Đavao nam pokušava oteti nadu tako da se čini da molitva više nije učinkovita.
Kako je sotona pametan kad nas pokušava prevariti lažima i nepotrebnim strahovima! Kad je Jakov dobio lažne vijesti da je Josip ubijen, razbolio se od očaja, iako je to bila laž. Josip je bio živ i napredovao je, dok je sve to vrijeme njegov otac tugovao u žalosti, vjerujući laži.
Nevjernički strahovi otimaju vjerniku radost i pouzdanje u Boga. Bog ne uslišava sve molitve; on uslišava samo molitve vjere. Molitva je jedino oružje koje imamo protiv neprijatelja i mora se koristiti s velikim pouzdanjem ili nemamo nikakvu drugu obranu protiv sotoninih laži.
Mi mislimo da nas Bog nije čuo jer ne vidimo dokaz odgovora. Ali možete biti sigurni da što dulje molitva kasni, savršeniji će se na kraju pojaviti odgovor. Isto tako, što je dublja tišina, glasniji je odgovor!
Nedostatak naše strpljivosti dovoljan je dokaz da ne očekujemo mnogo od molitve. Napuštamo tajnu klijet molitve, spremni gurati dalje do željena ishoda na svoj vlastiti način. Čini se da bismo čak bili šokirani ako bi Bog odgovorio.
Abraham je molio za dijete i Bog je odgovorio. Međutim, koliko je godina prošlo prije nego je držao to dijete u naručju? Svaka molitva s vjerom uslišana je istog trenutka kad je izmoljena, ali Bog odabire odgovoriti na svoj vlastiti način i u svoje vlastito vrijeme. U međuvremenu, očekuje da se radujemo u golim obećanjima i veselimo u nadi dok čekano na ispunjenje. Isto tako, on umata svoja kašnjenja u predivan paket ljubavi, kako bi nas sačuvao da ne padnemo u očaj.
“Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje” (Heb 10,36).
Autor: David Wilkerson
