Svi grijesi su problem pred Bogom, no postoji barem 10 grijeha koje Isus najsnažnije osuđuje. To možemo vidjeti u evanđeljima.
Za vrijeme svoga života i službe, Isus je, dok je naučavao o volji svoga Oca, svojim slušateljima ukazivao na različite grijehe. Naučavao je svoje učenike o tome što zaista znači voljeti Boga i hodati s Bogom. No je li za vrijeme svoje službe, Isus ukazivao na neke grijehe više nego na neke druge?
Kao Božja djeca, obvezani smo obraćati pažnju, ne samo na Isusove riječi, već i na ono što one otkrivaju o Njegovom srcu za nas. Svaki puta kada ukazuje na grijeh, Isus ukazuje i na nešto daleko veće od onoga što nam grijeh obećaje. Iz tog razloga je krucijalno pažljivo slušati i reagirati na ono što Isus naglašava u svojim učenjima.
Grijesi koje Isus najviše osuđuje
Evo deset grijeha o kojima je Isus najčešće govorio u evanđeljima.
1. Sebičnost
Isus je služio stavom poniznosti. Isusa se citira kako je govorio: „Sin Čovječji nije došao kako bi mu se služilo, već kako bi služio i kako bi svoj život dao kao otkupninu za mnoge“. (Matej 20, 28; Marko 10, 45) Isus je upozoravao svoje učenike neka ne koriste svoj status kako bi dominirali nad drugima. Umjesto toga, pozvani su da budu sluge. (Matej 20, 25-28)
Priča o bogatašu i Lazaru pokazuje težinu kazne za sebičnost. (Luka 16, 19-31) Kada dopustimo da nas naše potrebe zaslijepe u ispunjavanju potreba drugih, naša srca otvrdnut će za samu srž Kristove misije.
2. Ponos
Isus je često upozoravao one koji su imali problema s ponosom na nadolazeće posljedice. U Luki 20, 45-47, Isus svoje slušatelje upozorava neka se čuvaju učitelja zakona, koji su postali ponosni u njihovoj religioznosti, ali nisu uspjeli pokazati dobroćudnost onima koji su bili u potrebi.
VIDI OVO: Znate li koji grijeh Isus najviše mrzi?
Usporedba farizeja i carinika pokazuje nam kako Bog gleda na ponos. (Luka 18, 9-14) Dok je farizej molio, on je u svome ponosu zahvalio drugima na tome što nije kao drugi ljudi, za koje je mislio da su manje duhovni. U isto vrijeme, carinik se poklonio u poniznosti u daljini i tugovao je nad svojim stanjem grijeha. Isus govori kako će carinik biti opravdan pred Bogom zbog svoje poniznosti.
„Jer oni koji se uzdižu bit će poniženi, a oni koji se ponizuju bit će uzvišeni“. (Luka 18, 9-14)
3. Nevjera
Isus se često snebivao i prekoravao svoje učenike, kao i ostale koji su Ga pratili, zbog njihove nevjere. U svom rodnom gradu, Isus nije mogao činiti čudesa zbog nevjere ljudi. Farizeji i saduceji iskušavali su Isusa tražeći od Njega znak s neba, koji bi im pokazao da je On Krist. (Matej 16, 1-4) Kao odgovor na njihovu nevjeru, Isus ih je prozvao opakom i preljubničkom generacijom te im je rekao kako oni neće vidjeti nikakva znaka osim Joninog znaka.
Kada razmišljamo o tome kako Sin Božji nije mogao obavljati čudesa zbog nedostatka vjere ljudi, sami se trebamo zapitati koliko propuštamo djelovanje Duha Svetoga u vlastitim životima zbog nedostatka naše vjere.
4. Licemjerje
Mnogi nevjernici ili bivši evanđeoski kršćani danas kažu kako je najvažniji razlog zbog čega se protive organiziranoj religiji previše licemjerja. Dobra je vijest ta da se i Isus protivio licemjerstvu. Evanđelja su ispunjena stihovima u kojima Isus proziva farizeje zbog njihovog licemjerstva.
Prije završetka svoje službe, Isus je izgovorio sedam ”zavjeta” o učiteljima zakona i farizejima. U svakom zavjetu, nazvao ih je licemjerima. Na grčkom jeziku, izraz se prevodi sa ”glumac” ili ”osoba koja se pretvara”. Isus je osuđivao te religijske vođe iz razloga što su oni tvrdili da su vođe, ali njihova srca i vanjsko ponašanje nije prikazivalo ono što su tvrdili da jesu.
Rezultat njihovih djela bila je neplodnost, duhovno uništenje i prolijevanje krvi. Druge riječi koje Isus koristi kako bi opisao licemjere su slijepi vođe, slijepe budale i leglo zmija otrovnica. (Matej 22, 13-39)
5. Pohlepa
Isus je o novcu i materijalnim stvarima naučavao više o bilo kojoj drugoj temi, što nam prikazuje mentalitet Njegovog Kraljevstva. Isus je tvrdio kako čovjek ne može služiti dvojici gospodara. Jednoga će voljeti, a drugoga će prezirati. Stoga, nemoguće je služiti Bogu i bogatstvu. (Matej 6, 24)
VIDI OVO: Je li Isus mogao sagriješiti?
Ako naše srce vežu materijalne stvari ovoga svijeta, ona nikada neće pripadati Bogu. Iz tog razloga je Isus zapovjedio svojim učenicima neka najprije traže Kraljevstvo Božje i Njegovu pravednost. (Matej 6, 33) Isus je strogo napomenuo kako je nemoguće bogatašu da naslijedi Božje Kraljevstvo, ne zato što Isus osuđuje bogatstvo, već zato što je znao koliko je bilo teško bogatima odreći se pohlepe.
Kada se sami odreknemo pohlepe, sposobni smo dati ono što imamo s radošću. Isus cijeni ovu vrlinu, što je pokazao kroz priču o siromašnoj udovici koja je dala sve što je imala. (Marko 12, 41-44) Dala je u svom siromaštvu, a ne od viška.
6. Neopraštanje
Isus je naglasio dugotrajne posljedice neopraštanja. U Mateju 6, 14-15, Isus svojim učenicima govori da će biti oprošteno svakome onome koji oprosti svome bližnjemu, a da neće biti oprošteno onome koji ne oprosti.
Isus je također ispričao usporedbu u sluzi koji nije oprostio svome sluzi, kako bi naglasio važnost opraštanja drugima, kao odraz opraštanja koje nama Bog daje. (Matej 18, 21-35) Isus je konačan primjer osobe koja oprašta. Iako nije zaslužio smrt, Isus je oprostio svojim neprijateljima, čak i kada je visio na križu. (Luka 23, 34)
7. Mržnja
Jedna od najvećih zapovjedi koje je Isus dao svojim učenicima jest ona da vole jedni druge. Ono po čemu će nas svijet prepoznati kao Isusove učenike jest ljubav. (Ivan 13, 34-35)
Slično tomu, Isus osuđuje mržnju i ljutnju koju osjećamo jedni prema drugima. Isus je to izjednačio sa tjelesnim ubojstvom osobe. (Matej 5, 21-26) Isusova služba bila je služba pomirenja. Kada mi mrzimo nekoga, stvaramo prepreku samoj svrsi Njegove službe.
8. Neposlušnost
Iako neposlušnost može izgledati sveobuhvatna za ostale grijehe, Isus naglašava važnost poslušnosti Njegovim učenjima. (Luka 11, 28; Ivan 14, 15) Usporedba o dvojici sinova prikazuje nam važnost koju je Isus stavio na poslušnost Njegovoj Riječi. (Matej 21, 28-32)
VIDI OVO: 3 seksualna grijeha koja Bog najviše mrzi
U toj usporedbi, otac je imao dvojicu sinova. Jedan od njih rekao je svome ocu da će otići u vinograd, no nije otišao. Drugi je rekao kako neće otići, ali se predomislio i otišao. Isusova poanta usporedbe bila je ta da su oni koji dobivaju Božje Kraljevstvo oni koji se pokaju i povjeruju. Kada smo neposlušni Božjoj Riječi, trebamo preispitati svoja srca, ne prebiva li u njima nedostatak odanosti i ljubavi.
9. Prosuđivanje drugih
U evanđeljima je Isus služio mnogim ”grešnicima”, zbog čega su Ga kritizirali Njegovi učenici kao i židovski vođe. Na primjer, Isus je pozvao Levija, sakupljača poreza, neka bude Njegov učenik. Novi sljedbenik održao je gozbu gdje su se okupili sakupljači poreza koji su bili na zlu glasu. Kada su Isusa farizeji i učitelji pitali što radi, Isus im je odgovorio kako ne treba liječnik zdravima, nego bolesnima. (Luka 5, 27-31)
Isus je jasan u pogledu zabrane prosuđivanja drugih. (Matej 7, 1-6; Luka 1, 37-38) Često puta budemo u iskušenju samo prosuditi i osuditi druge ljude. No, to je nešto što može samo Bog. (Jakovljeva 4, 12) Vjernici su pozvani na pokazivanje milosti jedni prema drugima, umjesto suda.
10. Nečistoća
U judaizmu prvoga stoljeća, obredna i ceremonijalna čistoća bili su iznimno važni. No, Isus je naučavao o važnosti moralne čistoće. Nakon što su Isusa konfrontirali zbog toga što se Njegovi učenici nisu obredno prali, Isus je rekao kako ne onečišćuje osobu ono što stavlja u svoja usta, već ono što iz njih izlazi. (Matej 15, 1-20; Marko 7, 1-23)
VIDI OVO: Kako nas Isusova krv čisti od svakog grijeha?
Isus je nakon toga upozorio na grijehe srca, odnosno na: seksualni nemoral, lopovluk, ubojstvo, preljub, pohlepu, opakost, prijevaru, bezakonje, zavist, tračanje, bahatost i na bezumnost. S obzirom na ovo, važno nam je da mi, kao Isusovi sljedbenici, dopustimo da Bog svakodnevno istraži naša srca, kako bismo mogli ostati čisti. (Psalam 139, 23-24)
Dok je Isus naučavao o mnogim grijesima, ovaj popis daje nam pregled srži Njegove službe i učenja Božjeg Kraljevstva. Isus nas, kao vjernike, poziva na život u vjeri, poslušnosti, ljubavi i služenju Bogu i drugima. Kada pouzdanje stavimo u Isusa umjesto u sebe same, kada redovito meditiramo nad Njegovom Riječju i imamo zajedništvo s Njime u molitvi, možemo slijediti Njegova učenja i živjeti životima istinskog učeništva.
Autorica: Cortney Whiting; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
